Ne mogu. Žao mi je. Nisam uspjela ni s Melody ni sa Summer. Možda još nije vrijeme da pišem ovako nešto.
Pričekati ću neko bolje vrijeme. Za svoje posteve mi javljajte na Andromedu.

04.06.2010. u 19:37 · Ostavi komentar (3) · Isprintaj · #

2.

Osjećala sam vrući mekani pijesak pod svojim nogama. Morski valovi su grlili pješćanu plažu i litice oko nje. Znala sam da Amelie i Lydia misle da sam luda jer se još nisam sredila za večernji izlazak, ali nnaprosto sam uživala u zalasku sunca nad Havajima i malo nižoj temperaturi.

'' Summer, mi ti idemo!!! '' – Amelie je sjedila na trijemu kuće rukom zaklanjajući oči od sjaja sunca koje je umiralo u moru. Okrenula sam se prema njoma i mahnula im. Znala sam da ću ili ostati kod kuće ili ići s njima.

'' DOLAZIM! '' – doviknula sam joj malo ubrzavajući korak. Lydia i Amelie su bile u potpunosti sređene za večernji izlazak, a ja sam još uvijek bila odjevena u kućnu odjeću.

'' Dajte mi samo minutu. '' – rekla sam prolazeći kraj njih i ulazeći u kuću. U glavi sam grozničavo mozgala o tome što bih mogla odjenuti. Inače sam voljela malo žešće boje koje su malo smanjivale blijedost moje put. Otvorila sam ormar i iz unutrašnjosti me zapuhnuo miris maminog omekšivaća.
Neko vrijeme sam se utapala u njemu priželjkujući da sam kod kuće, s mamom i da se glupiramo kuhajući i spremajući kuću. Posegnula sam rukom za crvenom haljinom stisnutom u struku i s bijelim točkicama u predjelu grudi. Brzo sam ju odbacila shvativši da je previše dnevna.

Primila sam jednu crnu haljinu, također stisnutu u struku tako da se žirila na zvono, a sa strane su se pružale četiri bijele prugice isprepletene u pletenicu. Jednostavno, ali lijepo.
Počešljala sam se i pokušala svoju valovitu crnu kosu skupiti u pundžu, ali pred ogledalom sam urzo shvatila kako izgledam previše ozbiljno. Raspustila sam kosu puštajući ju da se u blagim valovima razlijeva na mom bljiedom vratu. S police pred ogledalom sam u ruku primila dva ruža, jedan blago rozi i drugi žarko crveni. Nakon kratkog razmišljanja odlučila sam se za crveni i blagim pokretima ga nanijela preko svojih usana. Oči sam iscrtala crnom olovkom tako da je njihova zelena boja došla još više do izražaja. Malo sam se udaljila od ogledala zadovoljno se promatrajući, a onda me prenulo glasno vikanje.

'' SUMMER REA CONNOR POŽURI!! '' – još otkako sam se odselila od majke nitko me nije zvao punim imenom. Značilo je da su jako ljute.
Izišla sam iz kupaonice nevino se nasmješivši. Amelie me odmjerila od glave do pete s poluotvorenim ustima što je moralo značiti da dobro izgledam. Zavrtjela sam se oko sebe s osmjehom na licu.

– '' Idemo? ''

~~~~~*~~~~~

Ušle smo u prenapučen klub. Zrak je odisao mirisom duhana pomiješanog s mirisom parfema djevojki koje su se vrtjele i plesale uz zvuk Jazza.
Amelie i Lydia su me gotovo odmah ostavila samu jer su ih dečki odvukli, dok sam ja uvijek voljela glumiti nepristupačnost ne dopuštajući svima da me počaste pićem ili pozovu na ples.
Krenula sam prema baru nadajući se da ću osjećaj samoće i udaljenosti od doma uspjeti utopiti u alkoholu kojem inače nisam bila sklona.
Neki dečki su se glasno smijali i ohrabrivali jednog od njih da mi priđe, napokon su i uspjeli.

'' Khm, mogu li te počastiti pićem? '' –skrušeno, ali ipak prepun ponosa upitao me.
Tamne kose i smeđih očiju, dubokog pogleda, nije izgledao agresivno ili kako bih to rekla, napasno no njegova nabildana građa puna mišića svakako je čvrsto stajala iza svake njegove riječi.

'' Ne. '' – blago sam rekla i osmjehnula se okrećući mu leđa.

'' Dopusti mi. ''

'' Ne smijem pričati s neznancima. '' – ovaj moj odgovor popraćen je glasnim smjehom njegove ekipe koja se očito ludo dobro zabavljala.

'' Onda da se upoznamo, ja sam Rafe Johnson, budući pilot Američke vojske, a ti si? ''
'' Summer. '' – pružila sam mu ruku koju je on spremno i s blagom naklonošću prihvatio.

'' Mogu li ti sad platiti piće? '' – pomalo šaljivo me upitao.
'' Ne, još uvijek smo neznanci. '' – ustala sam sa stolice. – '' stvarno bih morala poći. ''
'' Ali... ''
'' Oprosti, vjerojatno ćemo se još vidjeti. '' – sviđao mi se zato što je bio uporan, ali kao što sam već napomenula, ja sam jako izbirljiva osoba. Željela sam vidjeti koliko jako me želio upoznati.
Mahnula sam mu i izašla iz kluba. Nikad nisam voljela osbito zadimljene prostore, više sam voljela otvorene i dezinficirane bolničke sobe te hodnike.

'' Summer!! '' – prešo je cestu za mnom što je na moje lice razlilo blagi osmjeh.
'' Stvarno si uporan. ''
'' A ti si stvarno tvrdoglava, druge djevojke bi odavno popustile. ''
'' Ja nisam druge djevojke. '' – malo me ljutilo što me uspoređuje s drugima.
'' Stvarno mi se sviđaš gospođice... ''
'' Ne. '' – znala sam da će me pitati želim li izaći s njim.
'' Uh. '' – vjerojatno se želio nasloniti na stup ulične svjetiljke, ali ruka mu je skliznula i nekako se uspio opaliti nosom.
'' Oh... '' – slučajno mi je izletjelo, vjerojatno sam pretjerala s odbijanjem. – '' Jesi li dobro? ''
'' Toliko si lijepa da boli. ''– rekao je brišući krv s lica.Osjetila sam još veću simpatiju prema njemu.
'' To te nos boli. '' – rekla sam pruživši mu svoj rupčić s iskrenim osmjehom na licu.
'' Mogu li te sad častiti pićem? ''
'' Možeš. '' – pružila sam mu ruku i ponovno smo ušli u klub.

01.06.2010. u 16:31 · Ostavi komentar (19) · Isprintaj · #

1.

Sjedila sam pred velikom bolnicom, zajedno s ostalim budućim bolničarkama, pretvarajući se da uživam u ljetnoj sparini. Moje cijelo tijelo je žudjelo za dodirom prekrasnog, hladnijeg mora. Sama pomisao da ću još satima čekati Glavnu Sestru me ubijala.

'' Summer Connor, Lydia Devain and Amelie Relly!! '' – odahnula sam kad sam začula svoje ime znajući da ću uskoro ući u bolnicu. U klimatizirani prostor.
Glavna Sestra nas je požurivala, a Lydia je bila najrevnija potrčavši za njom kroz vrata. Ja jednostavno nisam imala snage kako bi slijedila njen primjer. Moja crna kosa j zbog vručine postala još valovitija i odzada mi se lijepila na vrat. Zastala sam iza Glavne Sestra, Lydie i Amelie kako bi samo na trenutak uživala.

'' CONNOR!! '' – Glavna Sestra se zaderala na mene i prenula me iz misli i užitka. Kimnula sam glavom i požurila za njima. Amelie i Lydia su se zahihotale prikrivajući usta.

'' Odjenite se. Započinjete odmah. '' – Glavna sestra se obrecnula na nas s prijekorom nam dajući bijele uniforme. DUGIH RUKAVA! Gotovo sam se onesvijestila ugledavši ju.
Okrenula se od nas i produžila dalje. Amelie i ja smo se s nerazumijevanjem pogledale.

'' Ona, očekuje od nas da to odjenemo IAKO u bolnici nema nikog osim nas trinaest bolničarki! '' – Amelie je prekrižila ruke na prsima odbijajući odjenuti uniformu.

'' Na Havajima smo, vani je prekrasni more, a mi smo OVDJE! '' – komentirala sam uzimajući odoru u ruke. Stavila sam onu bolničarsku kapicu na glavu i zaigrano se zavrtjela dopuštajući svojo zelenoj haljini da se vrti oko mene.

~*~*~*~

Amelie, Lydia i ja smo se obuke u odore i '' uživajući '' u nepodnošljivoj vrućini izvalile se na bolničke krevete.

'' Idemo tračati? '' – Lydia je bila najmlađa od nas. Imala je samo osamnaest godina dok smo Amelie i Ja imale dvadeset i dvije. Obje smo se nasmijale na to.

'' A zašto ne?! '' – Amelie se okrenula prema meni i Lydiji s blještavim osmjehom na licu. Njene crveno namazane usne činile su njene zube još bjeljima. Poput bisera u Bisernoj Luci, Pearl Harboru. Nalaktila sam se podupirući si glavu rukom.

'' Aha, a o kome ćemo tračati. '' – zastala sam pogledavši prema vratima – '' Nikoga još ne poznajemo. Samo smo tri dana ovdje! '' – doista smo samo tri dana bile u Pearl Harbouru i nismo se još nijednom okupale. Da nisam djelila kuću s njima vjerojatno nikoga još ne bih upoznala.
Prvi dan sam provela spavajući probudila sam se tek navečer jer sam čula nekoga kako šapće pokraj moje glave. Drugi dan sam UČILA, a treći dan je upravo otpočeo.
Nisam ni primirisala moru iako se naša kuća nalazila na plaži.

'' Hmm...a da pričamo o Ra.. '' – Lydia nije dovršila jer je glavna sestra ušetala u prostoriju nalazeći nas izvaljene na krevetima. Ups...

25.05.2010. u 17:11 · Ostavi komentar (11) · Isprintaj · #